1. Geografski položaj u dolini Bregalnice
Štip (aromunski Shtip, makedonski Штип) leži u istočnom delu današnje Severne Makedonije, na mestu gde se rečica Otinja uliva u reku Bregalnicu, na nadmorskoj visini od oko 300 metara. Grad je smešten u prirodnoj kotlini oivičenoj brdima Isar (na kome se uzdiže srednjovekovna tvrđava), Plakaonica i Babi, na strateškom raskršću puteva koji vode iz Ovčeg polja i doline Vardara ka Strumici, Pirinskoj Makedoniji i Bugarskoj.
Položaj na reci Bregalnici omogućio je Štipu da postane prirodni privredni, zanatski i administrativni centar čitave Istočne Makedonije. Blaga umereno-kontinentalna klima sa mediteranskim uticajima pogodovala je razvoju poljoprivrede, uzgoju pamuka, duvana, maka i vinove loze, dok su okolne planine (Plačkovica i Osogovo) pružale bogate pašnjake za uzgoj stoke.
2. Dolazak Cincara i formiranje zanatske čaršije
U Štipu se cincarsko stanovništvo pojavljuje u nekoliko migracionih talasa. Prvi talasi vezani su za kretanja karavana u 17. i 18. veku, dok masovniji priliv nastaje krajem 18. veka, nakon razaranja Moskopolja i nemira u Epiru i na Pindu. Doseljenici su poticali pretežno iz Moskopolja, Samarine, Gramosa i Pelagonije.
U Štipu su se Cincari nastanili pretežno u starom gradskom jezgru i u obližnjem živopisnom naselju Novo Selo (danas sastavnom delu grada):
- Cincarska zajednica u Štipu bila je poznata po svojoj radinosti, trgovačkoj oštroumnosti i privrženosti pravoslavnoj veri;
- Doneli su sa sobom značajan kapital i uspostavili trgovačke veze sa Solunom, Skopljem, Prilepom, Sofijom i Carigradom;
- U štipskoj čaršiji Cincari su držali brojne dućane i magazine, uvodeći evropsku manufakturnu robu, galanteriju i tekstil;
- Bili su vodeći menjači novca (sarafi) i kreditori lokalnih proizvođača pamuka i žitarica.
3. Zanatstvo, tekstilna tradicija i esnafi
Privredni uspon Štipa u 19. veku u ogromnoj meri duguje cincarskim zanatlijama i trgovcima:
- Terzijski i abadžijski esnaf: Štip je bio poznat po preradi domaće i uvozne vune i pamuka. Cincarski majstori su krojili tradicionalnu odeću, ali i modernija građanska odela po evropskom kroju;
- Kujundžijski zanat: U štipskoj čaršiji radile su brojne kujundžijske radnje u kojima se kovalo srebro, izrađivao filigran, prstenje, naušnice i kandila;
- Kožarski i voskarski zanat: Prerada goveđih i ovčijih koža, kao i proizvodnja čistog pčelinjeg voska za crkvene sveće, bila je organizovana po strogim esnafskim pravilima;
- Štipski Cincari su udarili temelje tekstilne industrije po kojoj je Štip i u 20. veku postao prepoznatljiv kao tekstilna prestonica Makedonije.
4. Novo Selo: Kolevka kulture i arhitekture
Posebno poglavlje u istoriji Štipa čini Novo Selo, smešteno u klisuri Otinje ispod Isara:
- Novo Selo je imalo izrazito građanski karakter sa impresivnom arhitekturom: kamene kuće na sprat sa drvenim erkerima, kaldrmisane ulice i zasvođeni mostovi;
- U Novom Selu je delovala čuvena škola u kojoj je krajem 19. veka predavao Goce Delčev, kao i napredne cincarske i slovenske osnovne škole;
- Među cincarskim porodicama u Štipu i Novom Selu negovala se dvojezičnost i visoka kulturna svest. Mnogi mladići su odlazili na školovanje u Solun, Beograd, Sofiju i Beč, vraćajući se kao lekari, apotekari, inženjeri i pravnici.
5. Sakralna baština: Crkva Uspenja Bogorodice u Novom Selu
Duhovni ponos Štipa jeste monumentalna Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Novom Selu, podignuta u periodu 1836–1850. godine:
- Ovu grandioznu trobrodnu baziliku projektovao je i gradio najslavniji balkanski graditelj tog doba — neimar Andreja Damjanov sa svojom tajfom majstora;
- Hram impresionira svojim monumentalnim dimenzijama, klesanim kamenim portalima, galerijama na spratu i akustičnim svodovima u kojima su ugrađeni glineni ćupovi za savršen zvuk;
- Ikonostas u crkvi sadrži stotine ikona najvišeg umetničkog ranga, koje su oslikali slavni zografi Dimitar Andonov Papradiški, Hristo Dimov i drugi istaknuti majstori;
- Cincarski trgovci i esnafi bili su među najvećim donatorima za izgradnju i unutrašnje opremanje ove crkve, o čemu svedoče ktitorski natpisi na ikonama i liturgijskim predmetima.
Pored Bogorodičine crkve, u Štipu se nalazi i Srednjovekovna crkva Svetog Arhanđela Mihaila iz 14. veka, kao i Crkva Svetog Jovana Krstitelja.
6. Dvadeseti vek, asimilacija i sećanje
Nakon balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, geopolitičke promene i zatvaranje granica uticali su na promenu trgovačkih tokova. Štipski Cincari su se u velikoj meri integrisali u moderno građansko društvo:
- Mnogi su uzeli aktivno učešće u društvenom, prosvetnom i privrednom razvoju međuratne Kraljevine SHS/Jugoslavije i posleratne Makedonije;
- Brojne ugledne štipske porodice cincarskog porekla dale su univerzitetske profesore, umetnike i industrijalce;
- Iako je jezička asimilacija u gradskoj sredini bila snažna tokom druge polovine 20. veka, svest o cincarskom poreklu i ponos na trgovačku i etičku tradiciju predaka ostali su veoma živi.
7. Štip danas
Danas je Štip moderan univerzitetski i privredni centar Istočne Makedonije:
- U gradu deluje Univerzitet „Goce Delčev”, koji privlači hiljade studenata;
- Stara arhitektura Novog Sela se sistematski obnavlja, a crkva Uspenja Bogorodice je prvorazredna kulturna atrakcija;
- U gradu aktivno deluju udruženja građana koja neguju aromunski jezik, folklor i običaje, organizujući kulturne večeri, promocije knjiga i saradnju sa aromunskim asocijacijama širom Balkana i Evrope.
8. Esnafska etika, trgovačka reč i dobrotvorne zadužbine
U štipskoj čaršiji vladala je neprikosnovena esnafska disciplina. Trgovci cincarskog porekla bili su poznati po strogoj privrženosti poslovnoj etici: prevara u merenju ili nepoštovanje dogovorenog roka isporuke značili su automatsko isključenje iz esnafa i gubitak časti, što je u patrijarhalnom Štipu bila najveća sramota.
Svaki esnaf je imao svoju slavu i esnafsku kasu iz koje su se bez kamate davali zajmovi članovima koji bi pretrpeli štetu od požara ili bolesti, a redovno su se odvajala sredstva za udaju siromašnih devojaka i sahranu usamljenih zanatlija. Cincarske porodice u Štipu bile su među najvećim dobrotvorima crkvenih i prosvetnih fondova. Njihovim testamentarnim zaveštanjima otvarane su javne česme sa klesanim kamenim natpisima na staroslovenskom i grčkom jeziku, stipendirali su se siromašni đaci i nabavljale knjige za gradsku čitaonicu, ostavljajući neizbrisiv spomenik svoje građanske svesti.
Izvori i bibliografija
- Koukoudis, Asterios: The Vlachs: Metropolis and Diaspora, Zitros, Thessaloniki, 2003.
- Popović, Dušan J.: O Cincarima, Beograd, 1937.
- Zbornik radova: Istorija i kultura Štipa i Štipskog kraja, Zavod i muzej Štip, 1995.
- Kahl, Thede: Aromanians in the Republic of Macedonia, Vienna, 2002.
- Arhiv Makedonije — Odeljenje Štip: Fond trgovačkih esnafa i crkvenih opština Štipa 1850–1920.