1. Geografski položaj na planini Baba
Nižepolje (aromunski Gipieste, Njipolea, makedonski Нижеполе) leži na južnim padinama planine Baba (Pelister), na nadmorskoj visini između 1.050 i 1.150 metara, oko osam kilometara jugozapadno od Bitolja. Smešteno u dolini Crvene reke, podno visokih pelisterskih vrhova koji prelaze 2.000 metara, Nižepolje predstavlja najjužnije od četiri čuvena pelisterska cincarska naselja (uz Magarevo, Trnovo i Malovište).
Njegov položaj karakteriše izuzetna insolacija, čist planinski vazduh i obilje izvora hladne vode koji se spuštaju sa snežnih vrhova Pelistera. Okruženo pašnjacima i mešovitim šumama bukve i jele, Nižepolje je imalo savršen geografski ambijent za razvoj tradicionalnog planinskog stočarstva, pčelarstva i prerade lekovitog planinskog bilja.
2. Istorijski razvoj i poreklo stanovnika
Naselje se ubrzano razvilo krajem 18. veka, kada su se u njega doselile brojne aromunske porodice sa planine Gramos (naročito iz uništenih naselja Gramosta i Linotopi), kao i izbeglice iz Moskopolja i Epira.
Stanovništvo Nižepolja zadržalo je arhaične dijalekatske i običajne crte:
- U selu se govorio specifičan gramostanski dijalekt aromunskog jezika, koji se odlikuje izuzetnom arhaičnošću i leksičkom čistotom;
- Tokom 19. veka Nižepolje je izraslo u veliku zajednicu sa preko 2.000 do 2.500 stanovnika;
- U selu su živele i manje grupe slovenskog stanovništva, koje su sa Cincarima delile svakodnevni život, crkve i proslave praznika, stvarajući izuzetan primer međuetničke harmonije i uzajamnog poštovanja;
- Nižepolje je imalo status slobodne seoske opštine sa knezovima i seoskim većem.
3. Stočarstvo, pčelarstvo i lečilišta
Privredni život Nižepolja imao je izraženiji agrarni i stočarski karakter u poređenju sa izrazito trgovačkim Magarevom i Trnovom:
- Ovčarstvo i prerada mleka: Na prostranim pelisterskim pašnjacima pasla su stada od desetina hiljada ovaca. Nižepoljski ovčari bili su proslavljeni po proizvodnji tvrdih sireva (kačkavalja) i mekanog belog sira u čabrovima, koji su prodavani trgovcima u Bitolju i Solunu;
- Planinsko pčelarstvo: Zbog obilja lekovitog bilja, šumskog cveća i kestena, Nižepolje je bilo poznato po proizvodnji tamnog, gustog pelisterskog meda izuzetnih lekovitih svojstava;
- Klimatsko lečilište: Krajem 19. veka, sa razvojem moderne medicine i svesti o lekovitosti planinske klime, Nižepolje postaje poznato lečilište za plućne bolesnike i rekonvalescente. Lekari iz Bitolja slali su svoje pacijente na oporavak u Nižepolje, hvaleći njegov čist vazduh bez vlage i osvežavajuća strujanja sa Pelistera.
4. Crkva Svete Petke i sakralno nasleđe
Duhovni život Nižepolja bio je usredsređen oko Crkve Svete Petke, sagrađene početkom 19. veka:
- Ova prelepa kamena crkva, građena u tradicionalnom postvizantijskom stilu, posedovala je klesani kameni trem i zvonik koji je odjekivao planinskom kotlinom;
- Unutrašnjost hrama krasio je drveni ikonostas sa vrednim ikonama koje su izradili zografi iz Epira i Samarine;
- U selu se nalazila i Crkva Svetog Atanasija, smeštena na uzvišenju iznad naselja, gde su se održavale prolećne litije i molitve za plodnost polja i zdravlje stoke;
- U Nižepolju su radile osnovne škole na grčkom i rumunskom jeziku, u kojima su se seoska deca opismenjavala i pripremala za dalje školovanje u Bitolju.
5. Ratna razaranja i sudbina na Solunskom frontu
Kao i ostala potpelisterska sela, Nižepolje je doživelo strahovitu golgotu u Prvom svetskom ratu:
- Linija Solunskog fronta sekla je atar sela, pretvarajući mirne pašnjake i šume u poprište rovovskih borbi;
- Selo je bilo izloženo svakodnevnom artiljerijskom bombardovanju;
- Većina kamenih kuća, gospodarskih zgrada i škola srušena je do temelja, a stada stoke su rekvirirana ili uništena;
- Stanovništvo se rasulo po prihvatnim centrima u Grčkoj i gradovima vardarske Makedonije i Srbije.
Posle rata, deo meštana se vratio i obnovio skromnije domove, ali je nekadašnja ekonomska snaga zauvek bila narušena.
6. Nižepolje danas: Turistički preporod i ski-centar
U savremenom dobu, Nižepolje je pronašlo novi put razvoja kroz sportski i planinski turizam:
- Iznad sela, na nadmorskoj visini od oko 1.300 do 1.600 metara, izgrađen je moderni Ski-centar Nižepolje sa ski-liftovima, uređenim stazama za skijanje i sankanje, koji tokom zime privlači hiljade posetilaca iz cele Severne Makedonije i susednih zemalja;
- Tokom leta, selo je polazna tačka za atraktivne planinarske ture ka čuvenim Pelisterskim očima (Velikom i Malom glacijalnom jezeru na Pelisteru) i vrhu Pelister;
- U selu radi nekoliko etno-restorana i pansiona u kojima se neguje autentična kulinarska tradicija Pelagonije i Pinda;
- Nižepolje danas uspešno spaja prirodne lepote Nacionalnog parka Pelister sa toplim gostoprimstvom i sećanjem na svoje cincarske pretke.
7. Tradicionalni običaji, nošnja i planinski identitet
Život u Nižepolju bio je duboko prožet tradicionalnim običajima koji su se prenosili sa kolena na koleno. Ženska nošnja u Nižepolju bila je prepoznatljiva po tamnoplavoj i crnoj sukmanastoj tkanini, obrubljenoj crvenim i srebrnim gajtanima koje su meštanke same tkale i plele tokom dugih zimskih meseci. O praznicima žene su nosile teške srebrne pafte sa ugraviranim floralnim motivima i geometrijskim šarama, kao i niske dukata na grudima.
Porodična struktura počivala je na patrijarhalnoj zadruzi u kojoj je najstariji domaćin donosio ključne odluke o kretanju stada, prodaji sira i udaji dece. Poseban značaj u Nižepolju imale su prolećne mobe: o Đurđevdanu, kada su se stada isterivala na visoke pašnjake, celo selo bi se okupilo uz pečenje jagnjadi na ražnju i blagosiljanje soli kojom su hranjene ovce. Pevane su arhaične pesme na gramostanskom aromunskom dijalektu koje su slavile hrabrost pastira, lepotu pelisterskih planina i čežnju za zavičajem.
8. Zanatstvo i prerada lekovitog bilja
Pored stočarstva, žitelji Nižepolja razvili su izuzetno znanje o lekovitosti flore planine Pelister:
- Seoski travari i pčelari sakupljali su kantarion, hajdučku travu, majčinu dušicu, pelen i kleku, pripremajući lekovite meleme, tinkture i čajeve;
- Ovi preparati prodavali su se u apotekama u Bitolju i Solunu pod nazivom „Pelisterski balzami”;
- U selu je radilo nekoliko kovačkih i kolarskih radionica koje su izrađivale teška planinska kola sa okovanim točkovima i potkivale konje i mazge za naporne planinske uspone;
- Žene su bile poznate po izradi teških vunenih čarapa sa gustim geometrijskim pletivom koje su štitile od snega i vlage i bile tražena roba na bitoljskom pazaru.
Izvori i bibliografija
- Koukoudis, Asterios: The Vlachs: Metropolis and Diaspora, Zitros, Thessaloniki, 2003.
- Popović, Dušan J.: O Cincarima, Beograd, 1937.
- Trifunoski, Jovan: Bitoljsko-prilepska kotlina, SANU, Beograd, 1998.
- Kahl, Thede: Aromanian Settlements of Mount Baba, Vienna, 2002.
- Arhiv Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih retkosti Bitolj.