1. Geografski položaj u srcu Nacionalnog parka Pelister
Malovište (aromunski Mãlinishta, Maloishtea, makedonski Маловиште) skriveno je duboko u severozapadnim nedrima planine Baba (Pelister), na nadmorskoj visini između 1.100 i 1.200 metara, oko dvadeset kilometara zapadno od Bitolja. To je jedino naseljeno mesto koje se u celosti nalazi unutar granica Nacionalnog parka Pelister, okruženo strogim prirodnim rezervatom guste reliktne munike, stoletnih bukava i planinskih potoka.
Naselje je podignuto u uskoj i dubokoj kotlini Maloviške reke, koja preseca selo na dva dela, povezane starim kamenim lučnim mostovima. Zahvaljujući planinskom reljefu koji ga okružuje sa svih strana, Malovište je bilo potpuno skriveno od očiju prolaznika sa glavnog carskog druma Via Egnatia, što mu je tokom osmanskih vekova pružalo izuzetnu prirodnu sigurnost i omogućilo razvoj autohtone, visoko razvijene zajednice.
2. Istorijat i uspon autentične cincarske oaze
Iako postoje arheološki tragovi antičkih naseobina u okolini, savremeno Malovište formirano je krajem 17. i tokom 18. veka doseljavanjem aromunskih stočara i trgovaca sa Pinda, Gramosa i Moskopolja. Za razliku od mnogih drugih sela koja su imala mešoviti sastav, Malovište je bilo gotovo stoprocentno cincarsko naselje.
Tokom 19. veka Malovište doživljava vrhunac svog ekonomskog i urbanog razvoja:
- U selu je živelo preko 2.500 do 3.000 stanovnika u više od 400 masivnih kamenih kuća;
- Funkcionisale su dve škole: Grčka muška i ženska škola, a kasnije i Rumunska osnovna škola;
- Zbog nedostatka obradive zemlje, stanovništvo se orijentisalo na zanatstvo, trgovinu na veliko i sezonsku emigraciju;
- Malovištanci su stvorili strogu i solidarnu zajednicu u kojoj je nepisani zakon bio pomaganje rodnom kraju: svaki trgovac koji bi ostvario uspeh u inostranstvu imao je moralnu dužnost da pošalje novac za izgradnju crkve, mosta, seoske česme ili stipendiranje talentovanih đaka.
3. Arhitektura kamenih palata i drvorez
Arhitektura Malovišta spada u sam vrh balkanskog vernakularnog graditeljstva:
- Kuće su građene od krupnog granita i klesanog kamena, sa fugovanim zidovima debljine do 90 centimetara;
- Gotovo sve kuće imaju spratnost P+1 ili P+2, sa prostranim drvenim balkonima (čardacima) i krovovima od lomljenih kamenih škriljaca;
- Unutrašnji raspored prostorija odražavao je visok nivo građanske kulture: svaka kuća imala je gostinsku sobu (odaju) sa tavanicom u duborezu, kameni kamin sa dekorativnom kapom, ugrađene zidne ormare (musandere) i skrivene podrume za čuvanje hrane i trgovačke robe;
- Preko Maloviške reke podignuto je nekoliko kamenih lučnih mostova koji i danas svedoče o vrhunskom majstorstvu lokalnih neimara.
4. Crkva Svete Petke i monumentalni ikonostas
Apsolutni arhitektonski i duhovni dragulj Malovišta jeste Crkva Svete Petke (Paraskeve), podignuta 1856. godine na temeljima starijeg hrama:
- To je monumentalna trobrodna bazilika impresivnih dimenzija (duga preko 30 i široka oko 20 metara), građena od tesanog kamena, koja po svojoj veličini može da primi više od hiljadu vernika;
- Unutrašnjost crkve krase galerije na spratu (ženska crkva) i pod popločan mermernim pločama;
- Ikonostas u duborezu: Glavni ponos crkve je kolosalni drvorezbareni ikonostas, delo čuvenih majstora mijačke i samarinjske škole. Ikonostas je prekriven hiljadama reljefnih detalja u orahovom drvetu: grozdovima, pticama, lavovima, anđelima i složenim scenama iz Jevanđelja, obloženim finim zlatnim listićima;
- U crkvi se čuva i neprocenjiva zbirka od preko stotinu ikona iz perioda od 16. do 19. veka, kao i bogata zbirka starih bogoslužbenih knjiga štampanih u Veneciji, Moskvi i Beču.
Pored Svete Petke, na planinskim visovima iznad sela, na nadmorskoj visini od preko 1.400 metara, nalazi se Manastir Svete Ane, omiljeno hodočasničko mesto do koga vodi planinska staza kroz gustu borovu šumu.
5. Trgovačke veze sa Rumunijom, Srbijom i Srednjom Evropom
Stanovnici Malovišta izgradili su izuzetno razgranatu trgovačku mrežu:
- Već od ranog 19. veka postojale su jake trgovačke kolonije Malovištanaca u Bukureštu, Ploeštiju i Krajovi u Rumuniji, gde su držali trgovinu žitom, hotelijerske objekte i manufakture;
- U Srbiji (Beogradu, Kragujevcu, Jagodini i Šapcu) malovištanske porodice su se bavile mehadžijskim, pekraskim i manufakturnim poslovima;
- Novac zarađen u Podunavlju slivao se u Malovište, gde su podizane palate i finansiran bogat crkveni i prosvetni život.
6. Stradanja, depopulacija i očuvanje baštine
Početkom 20. veka, tokom Ilindanskog ustanka (1903) i balkanskih ratova, Malovište je pretrpelo pritiske i ekonomske zastoje. Ipak, najveći udarac predstavljali su Prvi svetski rat i posleratna promena granica, koja je prekinula tradicionalne trgovačke rute sa Egejskim morem i Rumunijom.
Tokom druge polovine 20. veka započeo je talas iseljavanja u Bitolj, Skoplje i prekookeanske zemlje (Australiju, Kanadu i SAD), što je dovelo do drastičnog smanjenja broja stalnih stanovnika.
7. Malovište danas: Živi muzej na Pelisteru
Uprkos depopulaciji, Malovište je danas sačuvalo svoju autentičnu urbanističku i arhitektonsku strukturu kao retko koje mesto na Balkanu:
- Zbog izuzetne očuvanosti, Malovište je proglašeno ruralnom celinom od posebnog kulturnog značaja;
- Ministarstvo kulture i međunarodne organizacije obnovili su krovove crkve Svete Petke, restaurirali vredne ikone i sanirali kamene mostove;
- Selo je postalo magnet za kulturni i planinski turizam: posetioci mogu odsesti u autentičnim kamenim pansionima, uživati u domaćoj aromunskoj hrani (pitama sa zeljem, kiselom mleku, siru sa Pelistera) i istraživati planinske staze Nacionalnog parka;
- Malovište ponosno stoji kao živi muzej na otvorenom, svedok vekovne borbe, umetničkog genija i ponosa planinskih Cincara.
Izvori i bibliografija
- Koukoudis, Asterios: The Vlachs: Metropolis and Diaspora, Zitros, Thessaloniki, 2003.
- Trifunoski, Jovan: Bitoljsko-prilepska kotlina, SANU, Beograd, 1998.
- Popović, Dušan J.: O Cincarima, Beograd, 1937.
- Kahl, Thede: Aromanian Villages in the Pelister Region, Vienna, 2002.
- Publikacije Nacionalnog parka Pelister i Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bitolj, 2015.