1. Geografski položaj na ušću dvaju carskih reka
Smešten na strateškom uzvišenju iznad ušća Save u Dunav, na spoju Panonske nizije i balkanskog planinskog masiva, Beograd je vekovima predstavljao ključnu geostratešku tačku jugoistočne Evrope — „Kapiju ratova i kapiju trgovine”. Za cincarske (aromunske) trgovačke rodove koji su se kretali duž rečnih i karavanskih ruta, Beograd je pružao idealne uslove za spajanje balkanskih kopnenih resursa sa podunavskim vodenim putevima koji su vodili u srce Srednje Evrope.
Nakon oslobođenja od osmanske vlasti u 19. veku, Beograd postaje prestonica mlade Kneževine (a kasnije Kraljevine) Srbije, privlačeći najpreduzimljivije ljude iz svih krajeva Balkana. Cincari su u Beogradu pronašli slobodno hrišćansko društvo u kome su njihove trgovačke veštine, kapital i obrazovanje bili ne samo dobrodošli, već i presudni za transformaciju orijentalne turske kasabe u modernu evropsku metropolu.
2. Istorijat naseljavanja: Od Dorćola i Zereka do Terazija
Cincarsko prisustvo u Beogradu beleži se još u 17. i 18. veku, tokom privremenih austrijskih okupacija grada (1717–1739), kada su prvi trgovci sa juga otvorili svoje poslove u senci Beogradske tvrđave. Međutim, masovni i organizovani talas naseljavanja započinje u doba Prvog i Drugog srpskog ustanka (1804–1815) i intenzivira se pod knezom Milošem i knezom Mihailom Obrenovićem.
Cincari su se nastanjivali u specifičnim, trgovački najpovoljnijim zonama grada:
- Dorćol i Zerek: U trouglu između današnjih ulica Cara Dušana, Kralja Petra i Uzun Mirkove nalazilo se srce cincarske čaršije. Tu su bile smeštene njihove manufakturne radnje, menjačnice, trgovačke lođe i prostrane porodične kuće sa doksatima i podzemnim kamenim podrumima;
- Varoš-kapija i Saborna crkva: Kvart oko Saborne crkve bio je elitni pojas gde su živele najbogatije porodice: Kumanudi, Nuša, Paču, Leko, Antula, Čolak-Antić, Rošu i dr.;
- Terazije i Knez Mihailova: Krajem 19. veka cincarski kapital seli se na gornji plato grada, gde podižu monumentalne stambeno-poslovne palate i robne kuće.
Kako beleži istoričar Dušan J. Popović, beogradski Cincari su činili vezivno tkivo trgovačkog staleža. U vreme kada je Srbija tek gradila svoj pravni i finansijski sistem, njihove trgovačke veze sa Solunom, Trstom i Bečom omogućavale su opticaj kapitala i obezbeđivale stabilnost tržišta.
3. Izgradnja privrednih temelja: Banke, parobrodi i berza
Uloga Cincara u formiranju modernog srpskog kapitalizma i bankarstva bila je apsolutno dominantna: 1. Narodna banka Kraljevine Srbije: Osnovana 1884. godine, podignuta je na temeljima cincarskog kapitala i stručnosti. Mnogi guverneri, viceguverneri i članovi Upravnog odbora poticali su iz ovih redova. Zgrada banke u Ulici kralja Petra podignuta je na placu gde je nekada stajala rodna kuća Branislava Nušića (porodice Nuša); 2. Beogradska berza i Trgovačka banka: Cincarski trgovci osnovali su prve privatne novčane zavode, uvodeći u Srbiju moderne menice, akcionarska društva, hipotekarne zajmove i osiguranje robe; 3. Rečni transport i monopol na so: Brodovlasnik kapetan Miša Anastasijević stvorio je flotu od preko 80 velikih lađa i kontrolisao celokupan uvoz soli i izvoz žita na Dunavu i Savi, raspolažući kapitalom većim od celokupnog budžeta države; 4. Gradska industrija: Osnivali su prve parne mlinove, fabrike platna, sapunare, pivare i štamparije, menjajući privrednu strukturu grada.
4. Kafanski život i duh starog Dorćola
Pored banaka i berze, beogradski Cincari su oblikovali i specifičan društveni život prestonice. Čuvene dorćolske i varoške kafane bile su njihova stecišta:
- Kafana „Dardaneli”: Mesto na današnjem Trgu Republike gde su se susretali pisci, glumci i boemi;
- Kafana „Kolarac” i „Grčka kraljica”: U Knez Mihailovoj ulici, gde su se za stolovima prekrivenim kariranim stolnjacima sklapali trgovački ugovori, ugovarali mirazi i raspravljalo o spoljnoj politici Srbije;
- Porodični domovi bili su uređeni po bidermajerskim standardima, ali sa očuvanim elementima orijentalne sofre: miris kafe iz bakarnog ibrika, domaće slatko od belih trešanja i poštovanje hijerarhije sofre bili su obavezni manir svakog dorćolskog doma.
5. Zadužbinarstvo i monumentalna arhitektura
Beograd duguje svoju urbanu siluetu i monumentalne zgrade nesebičnom zadužbinarstvu svojih cincarskih građana:
- Kapetan-Mišino zdanje (1863): Monumentalna palata na Studentskom trgu, dar Miše Anastasijevića „Svome otečestvu”, u kojoj je radio Licej, Velika škola, a danas Rektorat Univerziteta u Beogradu;
- Kolarčeva zadužbina: Ilija Milosavljević Kolarac, u tesnoj saradnji sa cincarskim trgovačkim krugovima, ostavio je zdanje za narodni univerzitet koji i danas sija punim sjajem;
- Zadužbine porodica Kiki, Leko i Antula: Finansirale su izgradnju bolnica, sirotišta i škola širom prestonice (Trgovačka škola u Cetinjskoj ulici zadužbina je braće Kiki);
- Urbanistička revolucija Koste Kumanudija: Kao gradonačelnik Beograda (1926–1929), dr Kosta Kumanudi je asfaltirao centar grada, izgradio vodovod na Makišu, podigao zgradu Beogradske opštine i postavio Meštrovićevog „Pobednika” na Kalemegdanu.
6. Kultura, nauka i politika: Ljudi koji su stvarali državu
Doprinos Cincara srpskoj nauci, književnosti i politici nemerljiv je:
- Branislav Nušić (Alkibijad Nuša): Najveći srpski komediograf, pisac i akademik;
- Jovan Sterija Popović: Otac srpske drame, osnivač Narodnog muzeja, SANU i prvog školskog zakona;
- Dr Lazar Paču: Legendarni ministar finansija, lekar i tvorac stabilnog zlatnog dinara;
- Porodica Leko: Dala je generacije vrhunskih hemičara, rektora univerziteta i arhitekata (akademik Marko T. Leko, Dimitrije T. Leko);
- Vladan Đorđević: Lekar, pisac, osnivač Crvenog krsta Srbije, vojnog saniteta i predsednik vlade;
- Kosta Cukić: Ministar finansija koji je uveo prvi moderni novčani sistem u Kneževini Srbiji.
7. Asimilacija i trajno nasleđe
Do početka 20. veka beogradski Cincari su se u potpunosti integrisali u srpsku nacionalnu i građansku zajednicu. Delili su sudbinu svog naroda u svim ratovima, golgotama i obnovama. Danas se njihovo nasleđe ogleda u imenima ulica, zadužbinama, grobnicama u Arkadama Novog groblja i pre svega u modernom, otvorenom i preduzetničkom duhu koji Beograd čini pravom evropskom metropolom.
Izvori i bibliografija
- Popović, Dušan J.: O Cincarima: Prilozi pitanju postanka našeg građanskog društva, Beograd, 1937.
- Hristić, Kosta N.: Zapisi starog Beograđanina, Nolit, Beograd, 1989.
- Nenadović, Slobodan: Arhitektura i urbanizam starog Beograda, Godišnjak grada Beograda, 1965.
- Živojinović, Dragoljub: Kosta Kumanudi: Život i delo, SKZ, Beograd, 2002.
- Leko, Marko T. - Leko, Toma: Porodica Leko: Dva veka u Beogradu, Beograd, 2004.
- Državni arhiv Srbije: Fondovi Trgovačkog suda i Ministarstva finansija 1835–1914.